Danas me par stvari bacilo na razmisljanje o tragovima. Neko je ostavio divan trag u mom srcu, neko grub, neko bolan.....
Uvijek se desi da naidje neko i ostavi trag.
Zatim se izbrisu tragovi, i ako neki ostanu tu i prate nas u stopu duze vrijeme.
Razmisljam danas kako je zivot igra. Cudno? Ma ne.. Nego zaista razmisljam.. ponudi nam nesto, zabiljesku nam ostavi taj neko i veliki trag u nama.. a onda..nestaje.. Vrate se mozda da nas uzburkaju, nase osjecaje, samo do nas je zelimo li ih nazad??
Koliko puta ste se vi zaista zapitali da li je neko ikada ostavio tragove u vama i zbog cega?
Zasto bas u vama da ostaju, da vas koce od svih ostalih ciljeva? Mozda od vasih neostvarenih zelja/snova?
Recimo u meni su tragovi bola, ljubavi,njeznosti, srece .. Tragovi od moje ljubavi, od mojih roditelja, sestre, brata, necaka, od strane prijatelja, rodbine...
Ostali su oni bolni tragovi koji su ostavljeni rijecima, dijelima, pogledima, dodirima... No potiskujem ih i onda navucem masku moju - Osmijeh! Ostalo je i urezano u meni.. Neki blijede.. Neki su jos uvijek svijezi, kao da su tu od jucer...
Ne trudim se ostaviti los trag na nekom, niti to ikad radim. Trudim se pomoci, ali ne i povrijediti... Ali cesto u noci se sjetim nekih scena iz mog zivota... i onda ... zapitam se zasto je taj trag bas morao da ostane u meni???
Ko je ostavio tragove u nama ovih dana?!