Ispričat ću vam jednu dojmljivu priču:
Neki dječak hodao je uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: “Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali, znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci.” Dječak reče: “Ah, kad bih ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio.” Krokodil odvrati: “Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju?” I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: “Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo?” Krokodil reče: “Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života.” Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: “Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš?” Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvu pa je upita: “Ptico, govori li krokodil istinu?” Ptica reče: “Krokodil je u pravu. Pogledaj mene - jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.” “Vidiš?” reče krokodil. Ali dječak reče: “Daj da pitam još nekog.” Krokodil odvrati: “U redu. Hajde, pitaj.” Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. “Magarče,” reče dječak, “evo što krokodil kaže. Je li u pravu?” Magarac reče: “Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakva divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.” “Vidiš?”, reče krokodil, “Idemo!” Dječak će opet: “Daj mi još jednu prigodu, zadnju prigodu. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi.” I krokodil reče: “Dobro. Tvoja zadnja prigoda.” Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: “Kuniću, jel’ krokodil u pravu?” Kunić sjedne i reče krokodilu: “Zar si to zaista rekao?” Krokodil reče: “Jesam.” “Čekaj malo”, reče kunić, “Morat ćemo to raspraviti.” “Dobro”, kaza krokodil. Ali kunić reče: “Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi također trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: “Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim.” Kunić odvrati: “Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa.” “U redu”, reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: “Bježi!” i dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: “Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još uvijek je zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sve ljude, pa pripremite gozbu.” I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolcima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako zec ugiba, reče: “Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.”
Da li se slažete?
Hitskin.com
osobe koje na prevaru zele da dodju do cilja,kao sto je to krokodil u prici radio,uvek ispastaju.
