Lekovito bilje

Lecenje kamilicom

Kamilica je jedna od najstarijih lekova narodne medicine. Dobro je sredstvo za ispiranje grla i usta. Za odrasle se priprema jaki caj od kamilice. Dve kasicice cveta prelije se s 2-3 decilitra kljucale vode a zatim se sve to ostavi poklopljeno jedan sat . Nakon toga se pritiskivanjem procedi, po volji zasladi i još topao popije. Tako napravljen caj umiruje bolove u telu i smiruje živce.

Cvetne glavice se ne smeju kuvati, jer sadrže etericno ulje koje kuvanjem ispari, pa takav caj nema lekovita svojstva.

Caj se upotrebljava pri upali kože i sluzokoze, za ispiranje usta, za obloge pri konjuktivitisu, ublažuje opekotine, smiruje upale uha i nosa, i smanjuje bolove i grceve u stomaku. Tinktura kamilice je rastvor cvetnih glavica u alkoholu. 10 grama suvog cveta kamilice stavi se u tamnu bocu i prelije s 100 grama 70% alkohola i ostavi 4 nedelje uz povremeno muckanje. Zatim se procedi kroz krpu u drugu tamnu bocu.

Ova tinktura upotrebljava se pri manjim povredama kože i koristi se pri lecenju suljeva.

Vruc rastvor tinkture sa vodom pomaže pri smanjenju znojenja nogu.

Topla voda s kamilicinom tinkturom je sredstvo za negu ruku koje ublažava pukotine na rukama i oko noktiju. Veoma je efikasna za sprecavanje procesa upale u ustima, ždrelu i na usnama.

Koristi se na taj nacin sto se malo tinkture stavi u toplu vodu i rastvorom ispira usna šupljina.

Koriscenjem filter kesica, koje su losijeg kvaliteta od cvetnih glavica, ne moze se postici zeljeni uspeh lecenja.

HAJDUCKA TRAVA
Achillea millefolium

Latinski naziv ove biljke u prevodu znaci AHILOVA TRAVA SA HILJADU LISTOVA, zato sto je, po predanju, Ahil, mitski junak, ovom biljkom lecio rane.

Cveta od juna do oktobra, a njene cvetove pcele rado posecuju radi sakupljanja polena. Tom prilikom nogice i celu donju polovinu tela oboje zrkonarandzastim polenom.
Raste na susnim do umereno vlaznim livadama. Osim toga pojavljuje se i pored puteva, na kamenitim mestima, kao i po oranicama i vinogradima. rasprostranjena je od nizijskih do planinskih predela.

PRIPADA NAJSTARIJIM LEKOVITIM BILJKAMA.
Koristi se za lecenje svih stomacnih poremecaja, oboljenja jetre i zuci. Ubrzava krvotok, pomaze kod nekih poremecaja rada srca, leci hemoroide, jaca organe za probavu. Vekovna je upotreba hajducke trave u narodnom ranarstvu. Istucan i fino prosejan list stavlja se na rane, cime se sprecava zagnojavanje i doprinosi brzom zarascivanjui ublazavanju bolova. Caj od ove biljke poboljsava apetit.

MAZURAN (majoran)
RODJAK ORIGANA

Mazuran, majoran, vranilova trava ili mravinac (Origanum Vulgare) vec po broju narodnih imena ukazuje da je veoma poznata lekovita i mirodjijska biljka. Potice iz Indije, odakle se prosirio po arapskim zemljama, Sredozemlju i kontinentu. Ime potice od grckih reci oros - planina i ganos radost, sto aludira na radost sto je izaziva pojavljivanje ove biljke koja raste na suvim livadama i svetlim sumama brdovitih krajeva. U anticko vreme mazuran je dodavan teskim vinima za podsticanje ljubavne zelje i zato posvecena boginji Afroditi. Postojao je tada i obicaj da se mladi parovi ovencavaju vencima od ove trave...

Od mazurana beremo gornje, nadzemne delove u vreme cvetanja, od jula do septembra. koje skupljamo u snopice i susimo na osencenom, promajnom mestu.

Sadrzi etericno ulje, tanine i gorke materije i zbog toga se koristi kao sredstvo protiv crevnih i zeludacnih tegoba, napinjanja, za dezinfekciju probavnog trakta i zaustavljanje proliva. Zbog ovih osobina najvise upotrebljava kao caj.

Mazuran daje jelima poseban ukus, pa se zato koristi kao zacin za svinjsko, guscije i pacije meso i mahunasto povrce, a zajedno sa bosiljkom daje odlican ukus pecenom krompiru. Pomesan sa kristalnim secerom, vrlo lepo ga aromatizuje, da je takav secer delikatesan dodatak kolacima.

Srodnik mazurana, takozvani kritski mazuran ili origano, koji raste kod nas na primorju, je nezamenljiv zacin u italijanskoj, a sada i u nasoj kuhinji, jer se koristi za pice i prelive za spagete.


ZELE OD MAZURANA

Oprati jabuke i osusiti, iseci na komade, bez ljuscenja i vadjenja kostica i krckati u posudi sa vodom, sircetom i 3/4 veze mazurana. Masu procediti kroz platno, bez gnjecenja, da zele ne bi bio mutan. Na svakih 6 dl dobijenog soka dodati 450 gr secera. Sok lagano zagrevati mesajuci, dok se secer ne rastopi, a zatim pojacati temperaturu 10-15 minuta, da se zele zgusne. Na kraju sitno iseckati preostali mazuran i umesati u zele. Ostaviti 5 minuta da se prohladi i sipati u male, sterilisane tegle.

Potreban materijal:

2 kg slatkih jabuka
6 dl vode
1,5 dl jabukovog sirceta
velika veza mazurana

Ovaj recept prenosimo iz jednog dobrog engleskog kuvara, gde ga preporucuju kao odlican dodatak hladnoj sunki, ali ga mi preporucujemo kao odlican namaz za hleb sa maslacem.
Dipl. inz. Zdravko Marjanovic
revija SUME

ZALFIJA,Salvia officinalis


Zalfija, je večnozeleni zbun visok do 80 cm, sa starijim granama pokrivenim mrkom korom koja se ljusti. Jednogodisnji izdanci su sivo zeleni, jer su pokriveni dlakama, uspravljaju se, četvrtasti su na preseku. Na njima se nalaze naspramno rasporedeni, izduzeno jajasti ili elipticni listovi, gusto pokriveni dlakama, posebno na naličju, sto im daje svetlo maslinastu boju. Listovi su karakteristične teksture, naborani su, fino tupo nazubljenog oboda. Cvetovi zalfije su grupisani u prividni terminalni grozd. Krunica je svetloljubicasta, dvousnata a gornja usna nadkriljuje prasnike. Prasnici, ima ih dva, su specifično građeni, Jedna poluantera je fertilna dok je druga izmenjena u polugu. Ovakva grada prasnika prosto primorava insekte da, u potrazi za nektarom izvrse oprasivanje. Plod je merikarpijum od 4 orasice koje su tamno braon kada su zrele. Zalfija cveta od kraja aprila do juna, u zavisnosti od sezone. Zalfija samoniko raste u zemljama Mediterana, ali se gaji sirom sveta. U Crnoj Gori, gde je u narodu najčesce zovu pelim, raste na primorju i zaleđu a u Srbiji, u Sićevačkoj klisuri, gde klima veoma podseća na mediteransku.


Salvia officinalis je jedna od napoznatijih i najduze koriscenih lekovitih biljaka. Od anticke Grcke i Rima, pripisivana su joj skoro čudotvorna svojstva. O ovoj vrsti je napisano na hiljade strana, Danas se, prema literaturi, koristi u terapiji vise od 50 bolesti. Osuseno lisce gajene ili samonikle zalfije cini drogu, Salviae folium, koja se koristi u vidu caja, ili tinkture. Zalfija je poznata u svetu i kao medonosna i zacinska vrsta. Blagotvorna svojstva zalfije poticu od smese sekundarnih metabolita od kojih su najznacajniji terpenoidi - komponente etarskog ulja, flavonoidi i tanini.

Kada se protrljaju pod prstima, cak i osuseni listovi zalfije intenzivno i karakteristicno mirisu, upravo zbog prisustva etarskog ulja, koje nastaje i akumulira se u posebnim epidermalnim strukturama, zlezdanim dlakama. zlezdane dlake, odnosno etarsko ulje koje luce, nastalo je tokom evolucije, kao odbrana od bioloskih neprijatelja izdvajaju listove zalfije od drugih aromaticnih biljka.

U Crnoj Gori je Salvia officinalis siroko rasprostranjena ali je u Srbiji veoma retka i ugrozena biljka, koju, kako je govorio profesor Tucakov, "treba u prirodi zastititi, razmnozavati i gdegod je moguce gajiti."

KAKTUSI "BOCKAJU" EROGENE ZONE

Razne sobne biljke ne samo da su ukras doma, vec "gutaju" i razne stetne materije iz vazduha, darujuci vas kiseonikom.




svakom domu treba da rastu kaktusi, kazu strucnjaci. Sto veci - to bolji! Ovi bodljikavi ukrasi upijaju radioaktivne cestice iz vazduha. Osim toga, kako jos navode, biopolje kaktusa stimulise erogene zone oba pola. Ove"zelene vojnike" treba rasporediti u "prve borbene redove", odmah pored prozora.





Da bi ste dezinfikovali i dezodorisali vazduh u prostoriji, nabavite bar jedan korencic muskatle. Dokazano je da ova biljka pomaze kod nesanice i glavobolje.





Limun, ili drvo nekog drugog citrusa, mocan je cistac vazduha i veoma dobro utice na vegetativni nervni sistem organizma. Ruza - kraljica cveca, ako raste u stanu zajedno sa bosiljkom i nanom, garantuje cist vazduh u prostoriji.



Naucnici koji se bave uticajem biljaka na ljudski organizam savetuju da se u stanovima gaje i beli i crni luk u jednoj saksiji. Oni prociscavaju vazduh i garantuju miran san, bez nocnih mora. O Vasem zdravlju brinu i "fluidi" persuna celera i mirodjije.

DIVLJE JAGODE



Koja je radost kad u sumi ugledamo kao krv crvene divlje jagode medju njenim neznim zelenim liscem. A tek slast za nepca! Ovi ljupki, hranljivi plodovi (lazni, u stvari, jer su pravi plodovi samo spoljne zute semenke) izuzetne su po svojim zastitnim svojstvima. Oni sadrze elaginsku kiselinu - specijalno jedinjenje koje onemogucava izazivace kancera da pretvaraju zdrave celije u zlocudne (kancerogene). Uz to nam donose tako potrebne vitamine i minerale, osvezavaju nas i neguju nasu kozu.
Divlju jagodu su otkrili jos nasi preci u sojenicama, bila je veoma cenjena u staroj Grckoj i Rimu, u srednjem veku su je smatrali magicnom, a od XVI veka lekari su je ponovo poceli prteporucivati za lecenje razlicitih poremecaja.

Lisce sumske jagode, veoma bogato vitaminom C, upotrebljava se kao jedna od najukusnijih i najboljih zamena za ruski caj. Uvarak od lista i korena istovremeno je jedan od najkorisnijih, jer prociscava krv, podstice rad svih organa, posebno bubrega i smiruje zivce (caj od korena boji mokracu crvenkasto, ali je to sasvim bezopasno). Oblog od zdrobljenih listova smiruje upale i ubrzava srascivanje manjih rana.

Slatke sumske jagode dozrevaju od maja, a na planinama sve do augusta (rastu do 1300 m nadmorske visine). One su ne samo ukusne, vec i hranljivije od bastenskih. Vise od 400 gajenih sorti nisu prikladne za zdravstvenu primenu.
U divljoj jagodi ima 81% vode (u gajenim sortama i do 90%), 6% secera (gajene su siromasnije), limunske i vinske kiseline, kalijuma, gvozdja, mangana, kalcijuma, fosfora, pektina i obilje vitamina C. Jedna solja ovog voca sadrzi 82 mg vitamina C, a to je 120% preporucene dnevne doze. Ista kolicina ima 2,2 grama prehrambenih vlakana i samo 45 kalorija.

Moris Mesege, francuski travar cije savete rado donosimo, preporucuje kuru jagodama svakom ko pati od lenjih creva, gihta, bolesnicima sa problemom jetre, reumaticarima, nervoznim, anemicnim osobama i svima koji se oporavljaju posle bolesti.
Posto kod jagoda polovina secera postoji u obliku vocnog secera, mogu se ukljuciti u dijetnu hranu secernih bolesnika.

Slatke sumske jagode dozrevaju od maja, a na planinama sve do augusta (rastu do 1300 m nadmorske visine). One su ne samo ukusne, vec i hranljivije od bastenskih. Vise od 400 gajenih sorti nisu prikladne za zdravstvenu primenu.

Za ciscenje lica, odrzavanje koze i svezinu tena, umesto gotovih preparata mogu se koristiti divlje jagode u vidu maski od zgnjecenog ploda ili mleko za lepotu. Ovo mleko od svezeg soka jagode pomesanog sa malo svezeg kravljeg mleka nanosi se i ostavi nekoliko sati ili celu noc na licu, a potom ispere ruzinom vodicom. Prirodna zubna pasta

Da li se secate nekadasnje decje zubne paste sa ukusom jagode, pakovane u crvene tube? Mi vam nudimo recept da sami, kod kuce, napravite zubnu pastu i tinkturu za ispiranje usta.
Stucajte u prah pregrst listova i korenja sumske jagode, pa ga pomesajte sa prahom od krede. Istrljajte zube i desni suvom cetkicom sa pripremljenim prahom, a zatim isperite. Desni ce ojacati, a zubna gledj postati otpornija.
Listove sumske jagode nabrane pocetkom leta, kada su vrlo lekoviti, stavite u rakiju. Tom razredjenom rakijom cesto ispirajte usta u slucaju gnojne upale, krvarenja desni ili loseg zadaha.

Ako sa izleta donesete oziljene izdanke jagoda, mozete ih presaditi u bastu, najbolje pocetkom jeseni. Razmnozavaju se lako i brzo (nemojte ih zaprasivati i djubriti hemikalijama!), ali gube i aromu i lekovite materije.

U nasoj zemlji rastu jos dve vrste jagoda s jestivim plodovima, koji se, za razliku od obicne sumske jagode, teze odvajaju od lezista. Pucavica, ili turska jagoda, mnogo je sitnija od obicne sumske, a plodovi su slicnog ukusa kao ogrozd. Kitnjaca je snaznija i do 40 cm visoka; plodovi su joj zelenkasto beli i samo na strani okrenutoj suncu crvenkasti, a na povrsini nemaju zrnca.

Prirodna zubna pasta

Da li se secate nekadasnje decje zubne paste sa ukusom jagode, pakovane u crvene tube? Mi vam nudimo recept da sami, kod kuce, napravite zubnu pastu i tinkturu za ispiranje usta.
Stucajte u prah pregrst listova i korenja sumske jagode, pa ga pomesajte sa prahom od krede. Istrljajte zube i desni suvom cetkicom sa pripremljenim prahom, a zatim isperite. Desni ce ojacati, a zubna gledj postati otpornija.
Listove sumske jagode nabrane pocetkom leta, kada su vrlo lekoviti, stavite u rakiju. Tom razredjenom rakijom cesto ispirajte usta u slucaju gnojne upale, krvarenja desni ili loseg zadaha.


Koprivnjaca

Jagoda ima samo jednu manu - posto je pojedu, osetljive osobe dobijaju koprivnjacu. Ovu reakciju organizma vecinom izazivaju nepreradjene belancevine koje iz jagoda ulaze u krv. Osetljive osobe bi trebale da izbegavaju, osim jagoda i jaja, skoljke i cokoladu. Ove osobe slobodno mogu koristiti caj od lista i korena jagode.

LINARIA VULGARIS
-lanilist, zuta zevalica-



Sadrzi sastojke koji mogu biti opasni ili skodljivi po zdravlje i treba biti obazriv pri njenoj upotrebi.

rasprostranjena je svuda, najcesce na suvim zemljistima, na njivama, pored puteva
cveta od maja do oktobra, cvetovi su svetlo zuti i nalaze se skupljeni na vrhu stabljike, cvet je jakog mirisa i kada se stisne sa strane on "zevne".

na stabljici su gusto rasporedjeni dugacki i uski listovi

za lecenje se koristi nadzemni deo biljke u cvetu koji se bere tokom leta (najbolje avgusta meseca)

za lecenje suljeva i hemoroida spravlja se kasica od samlevenog lista i cveta kuvana u mleku i koristi se kao obloga

u apotekama se spravlja mast protiv hemoroida

biljka se moze upotrebljavati za poboljsavanje izlucivanja mokrace iz organizma, za podsticanje znojenja i za ciscenje creva

medonosna je biljka

Odoljen
(Valeriana officinalis)


Visegodisnja zeljasta biljka, visoka do 2m. Koren sadrzi 0,2-2% etericnog ulja. Sadrzaj ulja zavisi, pored ostalog, od nacina uzgoja i zemljista.
Gaji se u plodoredu. Kao predusev najbolje su leguminoze.
Priprema zemljista za sadnju mora se obaviti kvalitetno i na vreme. Rasad se proizvodi u toplim i hladnim lejama. Sadnja se obavlja u jesen i u prolece.
Zavisno od nacina uzgoja za 1ha potrebno je od 80-100000 komada rasada. U toku vegetacije vrsi se okopavanje, prihranjivanje i orezivanje cvetnih stabljika.
Koren se vadi u jesen. Zavisno od nacina uzgoja prinos se krece od 1300-2000 kg suvog korena po hektaru. Upotrebljava se u medicini i parfimerijskoj industriji.

MOC BILJAKA


Biljke isparavaju vodu kroz metabolicki proces evapotranspiracije. Tokom ciklusa kruzenja, voda dospeva u zemljiste provodi se kroz biljku i isparava kroz lisce. Procenjeno je da ce na taj nacin, tokom jednog letnjeg dana, oko 0,4 ha povrsine pod travnjakom izgubiti vise od 9000 l vode. Kroz proces transpiracije biljke pomazu da se kontrolise i regulise vlaznost vazduha i temperatura. Jedno drvo moze da transpirise oko 400 l vode dnevno. Federer je poredio efektivnost procesa evaporacije jednog stabla sa vestackom klimatizacijom prostora.
Vestackom klimatizacijom zatvorenog prostora toplota se samo prebacuje u spoljasnju sredinu. Mehanicki ekvivalent drvetu koje transpirise oko 400 l vode dnevno predstavlja 5 prosecnih sobnih klima uredjaja, od kojih svaki ima kapacitet 2500 kcal na sat i koji radi 19 sati dnevno. Drvo koje zasenjuje kucu efikasnije je. Ono ne stvara nezeljene otpadne produkte procesa rashladjivanja, ne koristi elektricnu energiju i radi sve bolje kako godine prolaze. Rezultati istrazivanja su pokazali da se tamo gde je bar 20% gradskog prostora u srednjim geografskim sirinama pokriveno biljkama, vise prispelog suncevog zracenja trosi na isparavanje vode nego na zagrevanje vazduha.

Kleka


BOBICE KAO ZACIN

Plodovi i cetine skoro svih vrsta kleke SU OTROVNI!

Medjutim, tamno - plave bobice oobicne kleke. (Juniperus communis) su izuzetak. one imaju opor ukus i visestruku primenu.
Koriste se ka dodatak za aromu kiselog kupusa, kao kvalitetan zacin za jela od divljaci i ribe, a takodje u proizvodnji krepkih napitaka - dzina, likera i drugih alkoholnih pica. U medicini se bobice kleke koriste kao efikasno diureticko i dezinfekciono sredstvo.

ŠIPAK - PLOD DIVLJE RUŽE


Šipak je od davnina poznat u ljekarstvu i u prehrani pa je nekada služio kao hrana siromašnim slojevima. I danas ga narod upotrebljava za liječenje zubobolje, bolesti bubrega, dizenterije i padavice. Neki narodi od šipka spravljaju kompote, salate, kolače, juhe i druga jela. Još su stari rimljani vjerovali da šipak liječi bjesnoću pa odatle i potječe znanstveni biljke: Rosa canina. Divlja ruža je razgranat, do tri metra visoki i bodljikavi obrasli grm čiji su listovi naizmjenični i sastavljeni od pet do sedam jajastih te oštro nazubljenih listića. Biljka cvate u kasno proljeće s lijepim ružičastim ili bijelim ružicama ugodna mirisa, a imaju po pet latica. Iz njihovih loža razvijaju se jajasti, crveni te na površini sjajni, oko jedan i pol centimetara dugi plodovi. Šipak je pun dlakavih plodića, a sazrijeva od rujna do sredina studenoga. U proljeće se sabiru latice divlje ruže te se od njih pravi slatko ili džem koji se uzima tri puta dnevno po žličicu uz prstohvat praška od preslice. Ovaj lijek liječi sve plućne i unutarnje bolesti. Također, latice se koriste u pripravljanju salata, jedu se sa jogurtom i sl. Listovi divlje ruže bogat su izvor vitamina C pa se, dok su mladi, sabiru i suše za pripremu vitaminskih čajeva.

Napitak protiv kamenca u bubrezima i mokraćnom mjehuru spravlja se: dvije žlice šipka prelijemo s litrom ključale vode, ostavimo 8 do 10 sati da odstoji, ocijedimo te dodamo četiri žlice pravog meda i soka od pola limuna. Ovaj čaj valja piti tri put dnevno po šalicu prije jela.

Za kroničnu upalu bubrega priprema se čaj od ploda kadulje, šipka, preslice, borovnice i bokvice u jednakom omjeru. Jedna žličica smjese prelije se s dva do tri decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno 10 do 15 minuta te se pije ujutro, natašte te navečer prije spavanja. Jedna žličica usitnjene kore primorskog šipka i 50 grama rogača kuha se pet minuta u pola litre vode, to pijemo više puta dnevno, malu šalicu, a dobro je za liječenje proljeva.

KANTARION


Kantarion (Hipercum perforatum L. iz por. Guttiferae) ili gospina trava je u narodu dobro poznata biljka, a raste na području cijele Hrvaske. raste po pašnjacima, uz ceste i na napuštenom zemljištu. Uspravna stabljika kantariona, s vrlo razgranatim gornjim dijelom naraste i do devedeste centimatara visine.

Listovi su mu mali, nasuprotni, jajasti i bez peteljke, a veličine jedan do tri centimatara. Puni su sićušnih i prozirnih točkica (od tuda i naziv; perforatum=izbušen), odnosno žlijezda napunjenim eteričnim uljem. Na vrhu stabljike nalaze se bogato razvijeni zlatnožuti, lijepi cvjetovi koji čine cvatove. Ova biljka lako se može prepoznati i kada njen cvijet protrljamo prstima tekućina koja izlazi iz njega obojit će prste u ljubičasto. Biljka cvijeta ljeti kada se i bere. valja brati na početku cvjetanja dok već procvjetale stabljike koje nose plodove treba izbjegavati. Suši se u hladu, u tankom sloju i to na prozračnom mjestu te se sprema u polivinilske vrećice. Sadrži oko deset posto raznih tanina i oko 0,1-0,7 posto eteričnog ulja, smolu, antocijan, karoten, crvenu boju hipericin i dr.

Kantarion djeluje umirujuće, ljekovito, antiseptički i protuupalno. Upotrebljava se u obliku čaja, protiv bolesti jetre, bubrega, proljeva, pomanjkanja teka i za jačanje živaca. Za čaj se obično uzima jedaća žlica koja se prelije sa tri decilitra kipuće vode i to dva-tri puta dnevno po jednu šalicu prije jela. preporuča se kod nemogućnosti zadržavanja mokraće. Ako se dvije jedaće žlice čaja ostave u tri decilitra vode dvanaest do šesnaest sati i kroz dulje vrijeme uzima po malu šalicu uz malo meda pomoći će kod oteklina, iščašenja, reumatičnih bolova u zglobovima ili bolova u križima. Za liječenje rana, krasti i osipa koristi se kantarionovo ulje koje se priprema tako da se u litrenu bocu stavi četiri žlice nerazvijenih svježih cvjetova kantariona, ostave da uvenu i preliju s pola litre maslinovog ulja.Boca se začepi i ostavi na toplom mjestu šest do osam tjedana. Drugi recepti navode da se u pravilnom omjeru stave u bocu cvjetovi i listići kantariona i doda se maslinovo ulje. maslinovo ulje će postepeno dobiti crvenu boju vina te tada treba odvojiti biljku od ulja koje valja preliti u tamnu bocu. osim navedenog koristi se i kao sredstvo za ublažavanje manjih upala, opekotina, posjekotina, smrzotina, bolova u zglobovima i u kozmetici.

Ulje kantariona

U kozmetici se koristi prvenstveno za njegu kože. Odlična je masna podloga mješavinama za masažu, za lokalno utrljavanje ili kao ulje za tijelo za suhu kožu. Pri nanošenju grije kožu i olakšava djelovanje drugih eteričnih ulja. Njeguje i regenerira kožu i olakšava epitelizaciju. Može poslužiti čisto ili umiješano s uljem jojobe ili nekim drugim baznim uljem. Kantarionovo ulje koristi se i za sunčanje kada mu je dobro dodati ulje pšeničnih ili kukuruznih klica i uljni ekstrakt nevena kojeg se također dade spremiti kod kuće. Protiv strija dobar je oblog spravljen od žumanjaka, kantarionovog i čičkovog ulja te nekoliko kapi limuna i tinkture nevena. Nakon pola sata oblog se odstrani s dosta mlake vode i nanese se regeneracijska krema. Stavljaju se dva puta tjedno.

Kantarionova maska za lice

Ova maska se koristi za osjetljivu, umornu, isušenu i ostarjelu kožu, a njena redovna upotreba koži vraća elastičnost i lijep izgled. Može se koristiti često, a priprema se uvijek samo za jednu upotrebu. Priprema se slično majonezi. Žumanjku svježeg jajeta valja postepeno dodavati dvije žlice kantarionovog ulja uz miješanje dok ne nastane ravnomjerna krema i na kraju umješati pet kapi limunovog soka. Maska se nanaosi na lice širokom četkicom u tankom sloju. nakon pola sata treba lice isprati u mlakoj vodi i nanaijeti tonik.

Kupka protiv umornih nogu

Sastojci kantariona pozitivno djeluju na cirkulaciju, krvi, smanjuju napetost, a time i bolove u naogama. Kupka se prirpema tako da se pedeset grama usitnjenog i osušenog kantarionovog lišća i pedeset grama njegovog korijena prelije hladnom vodom i ostavi na vatri da provrije, zatim se na laganoj vatri kuha još deset do petnaest minuta (ne smije kuhati) i ostavi pokriveno dok tekućina ne poprimi zelenkasto-smeđu boju. Noge držimo u mlakoj kupki desetak minuta, zatim ih obrišemo ručnikom i legnemo najmanje desetak minuta tako da su noge uzdignute kako bi se olakšao krvotok.

MASLINA


POVIJEST MASLINOVOG DRVETA

Mediteranci su tisućama godina smatrali maslinovo ulje svetim. Stari Egipćani su vjerovali da je božica Izis ljudima prenijela znanje o uzgoju i upotrebi maslina. U grčkoj mitologiji spominje se božica Atena koja je ljudskoj vrsti povjerila ovu svetu biljku, nakon što je pobjedila na natjecanju među bogovima tko će ljudima predstaviti taj najcjenjeniji poklon. Biblija spominje maslinovo drvo i ulje na tisuće mjesta, od upotrebe ulja kao gorivo za svjetiljke, pomazanje ili kao sredstvo plaćanja.

Farmeri sa istočnih obala Mediterana udomaćili su divlje maslinovo drvo oko 4000. g.pr.K., a s izradom maslinovog ulja započeli su dvije tisuće godina nakon toga. Fenički trgovci prenijeli su uzgoj maslina u Grčku i Španjolsku, a Grci su ga donijeli Talijanima. Danas 74 postotaka svjetske opskrbe maslinovog ulja dolazi iz ove tri zemlje. Talijanska ulja brzo su osvojila svijet svojom popularnošću, dok u ukupnom svjetskom postotku godišnje proizvodnje Španjolska prednjači pred Italijom.

MASLINOVO ULJE - BOŽJI ELIKSIR
Maslinovo ulje najupotrebljavaniji je voćni sok ikad iscijeđen iz biljke. Služilo je mediteranskim narodima četiri tisuće godina na razne načine, od platežnog sredstva do u medicnske svrhe, a u posljednih dvadesetak godina otkriva ga i ostali dio svijeta.

Jedan je od glavnih sastojaka u kozmetici, možete ga paliti, podmazivati njime škripava vrata, prati i čistiti s njim. Upotrebljava se za glancanje dijamanata. Stoljećima su kraljevi, novorođenčad i umirući njime pomazivani. Prepun je vitamina E i ne sadrži kolesterol. Odlično čuva namirnice; riba, sir, pa čak i vino godinama ostaju nepokvarljivi. Kuhano maslinovo ulje, jedan je od najgenijalnijih oružja u ratu i mučenjima.

Donedavno, maslinovo ulje je zvučalo preegzotično za ljude daleko od Mediterana, nešto što se jede samo u čudnim etničkim jelima. Nepravedno je ocijenjeno kao "teško", a najviše stoga jer je uglavnom bilo loše kvalitete i često pomiješano sa svim i svačim, od životinjskim masnoća do glicerina!

Ali nakon što je sedamdesetih objavljena nova studija, zapadni narodi počinju otkrivati i cijeniti maslinovo ulje. Studija je pokazala da Mediteranci imaju najnižu stopu srčanih oboljenja među zapadnim narodima, a tu činjenicu mogu zahvaliti upravo slobodnoj uporabi maslinovog ulja. Maslinovo ulje je bogato nezasićenim mastima, koje su "zdrave" masti, i također antioksidansima, koji spriječavaju zakrčenje krvnih žila.

MASLINOVO ULJE I ZDRAVLJE

Maslinovo ulje sadži 77% nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju kolesterol, i to "loši" kolesterol, tzv. LDL kolesterol, a štiti dobar - HDL kolesterol. Masnoće su veoma važna namirnica u ljudskoj ishrani jer sadrže esencijalne vitamine - A, D i K - i odličan su izvor energije za naš organizam. Ali brojne studije ukazuju na dobrobit zamjene zasićenih i višestruko zasićenih masnoća sa nezasićenim. Maslinovo ulje sadrži samo 4 do 12% višestruko zasićenih masnoća, koje kad oksidiraju mogu dovesti do oštećenja krvnih žila. Primjerice, maslinovo ulje sadrži samo 9% zasićenih masnih kiselina, dok kukuruzno ulje sadži preko 50%, a suncokretovo čak 69%!

Također, druga dva sastojka maslinovog ulja koja su bitna za zdravlje su vitamin E i polifenoli. Samo jedna čajna žličica maslinovog ulja zadovoljava 8% dnevnih potreba za vitaminom E, dok polifenoli smanjuju rizik arterioskleroze i nekih vrsta raka. Jedna studija je pokazala da hrana pržena na maslinovom ulju sadrži puno više hranjivih sastojaka nego ona spremana na drugim vrstama ulja. Druga studija je pokazala da žene koje jedu maslinovo ulje više od jednom dnevno, imaju 45% smanjenji rizik od dobivanja raka dojki! Postoje neke naznake da maslinovo ulje ima terapeutski učinak na čir probavnih organa i da sprječava nastajanje žučnih kamenaca.

Grkinje upotrebljavaju maslinovo ulje u maskama za kožu i kosu; odličan je tretman za opekline; znamo da ga kod nas žene desetljećima upotrebljavaju kao ulje za sunčanje, i mada se dugo dvojilo o učincima, danas dermatolozi tvrde da ima UV zaštitni faktor 20!

Najbolja vrsta ulja je "djevičansko" maslinovo ulje (extra vergine), a postoji još puno podvrsta ovisno o ukusima i potrebama. Važno je kod kvalitete ulja da sadrži manje od 1% masnih kiselina, te da je "hladno prešano" (što bi trebalo i pripaziti kod kupovine ulja, jer svaki proizvođač te odlike mora istaknuti na etiketi). Naime, tako se zove postupak dobivnja maslinovog ulja gnječenjem maslina bez upotrebe ikakvih otapala ili topline. Znamo da je većina ostalih biljnih ulja dobivena grijanjem i dodavanjem nekakvih otapala, što bitno utječe na njihovu kvalitetu i hranjive vrijednosti. Iako su se tehnike dobivanja maslinovog ulja uvelike modernizirale, jednostavan postupak u biti ostaje isti: zgnječi se cijela maslina (sa košticom!) odvoji se tekućina od suhe tvari, zatim odvoji voda od ulja. Ono što dobijete je na jednoj strani su milijarde gorkih srčika, a na drugoj božji eliksir.

KUKURUZNA SVILA


Kukuruzna svila je jedno od onih sredstava koje mnogima zvuče kao "bapski lek"; pa, istina je da se kukuruzna svila već jako dugo koristi kao lekovito sredstvo, i to ne samo u našem narodu, i to da je od zaista velike pomoći kod nekih oboljenja, kao i da ne ostavlja štetne posledice. O čemu se ovde radi?

Sveža kukuruzna svila u sebi sadrži masno i eterično ulje, smolu, gumu, alkaloid koji ima osobinu da steže krvne sudove, hlorofil, fosfornu kiselinu i dosta kalijuma i mangana. Sve je to lepo, ali šta kukuruzna svila radi vašem organizmu? Odgovor je jednostavan: kukuruzna svila je, u obliku čaja, jedan od najjačih prirodnih diuretika. Konsumiranjem ovog čaja se u toku 24 sata može nekoliko puta povećati količina izlučene mokraće, i to bez štetnih posledica, što je naročito bitno kod onih bolesti gde sakupljanje vode ima nepovoljno dejstvo na organizam.

Čaj od kukuruzne svile smanjuje sve grčeve bubrega; ukoliko ga koristite duže vreme, rastvara kamen u bubregu i izbacuje pesak iz bubrega. Plus, izbacivanjem veće količine mokraće organizam se oslobađa viška fosfora i belančevina, što znatno umanjuje reumatične tegobe, tegobe kod gihta koje su praćene bolovima u zglobovima, probleme kod vodene bolesti, a prilično se smanjuje i oticanje nogu. Još nešto: sa vodom će se izlučiti i ostale štetne materije, pa redovno konsumiranje ovog čaja potpomaže cirkulaciju, štiti krv i olakšava rad jetri. Naravno, uz ovakvo dejstvo, podrazumeva se da pomaže kod svih oboljenja mokraćnih puteva, upala mokraćnog mehura, eliminiše umanjeno lučenje mokraće i pomaže kod noćnog mokrenja.

Šta će vam to kad ste potpuno zdravi? Zbog izraženog diuretskog dejstva, čaj od kukuruzne svile može vam pomoći i kad želite da smršate (naravno, uz odgovarajuću dijetu i vežbe), jer će uz njegovu pomoć vaš organizam ubrzano izbacivati sve štetne materije. Priprema čaja je jednostavna: jedna kašičica dobro osušene kukuruzne svile (ukoliko je nepotpuno osušena, gubi dejstvo) prelije se šoljom vrele (nikako ključale) vode, ostavi nekoliko minuta i procedi. Uzima se po supena kašika toplog i nezaslađenog čaja na svaka dva-tri sata. Ako vam se ukus ne dopada, dozvoljeno je popraviti ga limunom. Ukoliko su vaše tegobe izražene, čaj možete piti i u većim količinama - potrebno vam je 25 grama kukuruzne svile i litar vode za pripremu čaja, koji potom možete piti kad ožednite, umesto vode

KRASTAVAC,Cucumis sativus L.


Krastavac je jednogodisnja zeljasta biljka petoreznjastih listova i valjkastog ploda, koji se jede nezreo.Za divlji krastavac znali su jos stanovnici Himelaja pre 5 000 godina.Ni tako duga upotreba ove biljke nije bila dovoljna da se otkrije najsvrsishodniji nacin njene upotrebe.Najcesce se koristi za salatu, rezanjem u kriske.Tako se, pored stete koja mu se cini soljenjem (gube se dragoceni kalijum i natrijum) stajanjem i cedjenjem soka gube dragoceni,hranljivi i lekoviti sastojci.
Treba ga, dakle, oljustiti i jesti u sirovom stanju,bez ikakvih dodataka.Ili, u najgorem slucaju,
izrezati u kockice i pomesati sa kiselim mlekom ili jogurtom,persunom i belim lukom.Zahvaljujuci velikom procentu vode (95%) energetska vrednost krastavca nije velika:
manja je od svih drugih povrtarskih biljaka.Neznatno je prisustvo belancevina (0,6%),
masti (0,1%), a tek nesto vise ima ugljenih hidrata (3,2%).Ali je zato znatno vece prisustvo mineralnih sastojaka (oko 400 miligrama) od cega najvise ima kalijuma, zatim kalcijuma,fosfora, natrijuma, gvozdja, mangana i joda.Te osobine ga cine izuzetno lekovitim povrcem.Nezdravo je koristiti ga pre nego skroz dozri(kad pozuti i postane gladak smatra se zrelim) jer izaziva nadimanje i tesko se vari. Preslan utice na srce.

Koristi se za ulepsavanje i osvezenje lica,protiv bolesti zeluca i creva, upala koze,
svraba, ujeda insekata, za lecenje mokracnih kanala,secerne bolesti, ciscenje krvi, boljeg rada bubrega,koznog osipa, cirevi, spoljnih hemoroida.

SALATA OD KRASTAVCA

Najbolji nacin spremanja salate od krastavca je sledeci:
sveze zelene krastavce naseci,
preliti sa malo limunovog soka i izmesati sa dosta
kiselog mleka (ili jogurta, kisele pavlake, ovcijeg kiselog mleka),
seckanim belim lukom i persunom.
Za bolji promet vode jesti ga u letnje vreme
uz dorucak, rucak i veceru.

KRASTAVAC ZA
JACANJE OCIJU

Iscediti sok od svezih krastavaca,
namociti njime gazu koja se stavi na oci
i prekrije jos i suvom gazom.
Nakon 20 minuta skinuti obloge sa ociju i
umiti se u blagoj, mlakoj kamilici.

KRASTAVAC PROTIV
PROMRZLINA

U vreme sezone nabrati krastavce, prerezati po duzini
i osusiti ih na cistom, suncanom mestu.
Ako zimi zatrebaju kao lek protiv promrzlina
treba ih staviti u mlaku vodu da omeksaju, a onda se u vidu
obloga stave na smrznute delove tela.

CAJ OD KRASTAVCA
ZA BUBREGE
I MOKRACNE ORGANE

Iz zrelih (zutih) krastavaca izvaditi semenke, oprati ih
i dobro osusiti. Caj se priprema tako
sto se u 2 decilitra vode kuva kafena kasika semenki
oko 10 minuta. Caj se pije na gladan stomak.

KRASTAVAC PROTIV
ZAPALJENJA KOZE

Sokom svezeg krastavca namociti lagano zapaljeno mesto
nekoliko puta dnevno, bar deset dana.