Jedna pricica...

od Deliverance Pon Sep 01, 2008 1:11 am

Jednoga
dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima
najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni
priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u
njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše
koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i
glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek
pojavio se ispred povorke i rekao: „Zašto tvoje srce nije približno
lijepo kao moje?” Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce.
Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su
komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu
potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostećenih strana(ivica). Ustvari,
bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.

Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on
misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i
nasmijao se. „Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim,
moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.

”Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih
natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao
svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta
osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca,
ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka
koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam
dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni
djelovi-davanje ljubavi je reskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni
su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude takođe, i nadam se da
se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje
čekam.\"

Dakle,sta mislite o ovome?