U određenim trenutcima se izgubim. Sve ono što jesam nestane. Kad me nešto povrijedi ja ne znam reći stop. A vrlo me lako povrijediti. Mrzim taj osjećaj. Mozak radi tristo na sat, traži načine da to prestane i onda se uvaljujem sve više i više.
Postajem neuračunljiva. Radim gluposti, govorim gluposti. Sve to u svrhu toga da pobjegnem od osobe ili onog što me dovelo u tu situaciju. Prestane to. Ali posljedice su užasne. Ono što sam rekla ne mogu obrisati. Ljude koje sam povrijedila izgubim. Do sada mi vjerojatno nije ni bilo važno dovoljno da bi uvidjela kako sam zapravo ja kriva. Razmišljala sam o tome da samoj sebi napišem pismo i da ga u takvim trenutcima pročitam jer u takvim trenutcima se potpuno izgubim.
Sta vi radite u ovakvim trenutcima?
Postajem neuračunljiva. Radim gluposti, govorim gluposti. Sve to u svrhu toga da pobjegnem od osobe ili onog što me dovelo u tu situaciju. Prestane to. Ali posljedice su užasne. Ono što sam rekla ne mogu obrisati. Ljude koje sam povrijedila izgubim. Do sada mi vjerojatno nije ni bilo važno dovoljno da bi uvidjela kako sam zapravo ja kriva. Razmišljala sam o tome da samoj sebi napišem pismo i da ga u takvim trenutcima pročitam jer u takvim trenutcima se potpuno izgubim.
Sta vi radite u ovakvim trenutcima?